Miro Gavran - Ljeto za pamćenje - intervju

Miro Gavran nam je odgovorio na nekoliko naših pitanja o knjizi i održanoj promociji i time nam pružio veliko zadovoljstvo objaviti ovaj članak. Ne sumnjamo da ćete sada i vi, poput nas, jedva dočekati pročitati još jedno izuzetno književno djelo i...

Miro Gavran nam je odgovorio na nekoliko naših pitanja o knjizi i održanoj promociji i time nam pružio veliko zadovoljstvo objaviti ovaj članak. Ne sumnjamo da ćete sada i vi, poput nas, jedva dočekati pročitati još jedno izuzetno književno djelo i uživati u svakoj od 122 stranice neizvjesnosti i zabave :-)

Miro Gavran, suvremeni hrvatski autor svjetskoga glasa, u prosincu 2015. godine održao je promociju svoje posljednje, desete knjige za djecu i mlade, "Ljeto za pamćenje".

To je duhovita, napeta i zabavna priča o dvanaestogodišnjaku kojeg roditelji šalju u špijunsku misiju. Dječak je trebao otkriti sve o djedovoj zaljubljenosti u staru školsku kolegicu. Ali tada se zaljubljuje i sam špijun i sve se dodatno zakomplicira...

Nakon devet godina od posljednjeg romana za mlade izlazi "Ljeto za pamćenje". Što Vas je to sada inspiriralo?

- Posljednji roman je bio PROFESORICA IZ SNOVA o dječaku od četrnaest godina zaljubljenom u svoju devet godina stariju profesoricu. Roman je imao lijepi život, ostvario je sedam izdanja na hrvatskom , te osvojio Specijalnu nagradu na Međunarodnom festivalu književnosti u Sofiji.  Tada nisam mogao ni pretpostaviti da će uslijediti tako duga pauza do novog romana za djecu, ali kako se držim pravila da ne pišem novu knjigu dok se ne pojavi ideja u koju vjerujem do kraja i koja me obuzme na način da joj nikako ne mogu umaći, tako se dogodilo da sam novi roman dovršio tek ovo ljeto. A inspiraciju sam našao u doista neobičnoj priči koja povezuje dvije različite generacije: junak je jedan krepki djed udovac, koji se zaljubi u jednu gospođu, a to skriva od svoje obitelji, pa njegova kći i sin, šalju njegova dvanaestogodišnjeg unuka da ga na moru špijunira i vidi tko je ta žena koja  je djedu zavrtjela glavom, ali dječak ondje susretne unuku te gospođe, svoju vršnjakinju u koju se istinski zaljubi, pa imamo dvostruku ljubavnu priču, koja će odrasle čitatelje nasmijati, a mlade čitatelje emotivno dodirnuti.

Općenito, inspiriraju li Vas neki konkretni događaji iz života, ili to može biti i glazba, slike,...?

-        Nekada su u pitanju konkretni događaji, a nekada mašta…a ponajčešće je u pitanju spoj jednoga i drugoga.

Pišete li posvuda, noseći bilježnicu za zabilješke, ili odlazite u određeno vrijeme raditi kao i većina roditelja?

-        Nikada ne pišem na silu, nego samo kada imam nadahnuće. A zabilješke odmah načinim, čim se pojavi nova ideja.

Koliko treba da se napiše neka knjiga?

-        Romane za odrasle kao što su ZABORAVLJENI SIN, JUDITA, KRSTITELJ, KAFKIN PRIJATELJ, JEDINI SVJEDOK LJEPOTE obično sam pisao izmedju godinu i dvije godine dana. Dok mi za romane za djecu treba tri do šest mjeseci. Tako je bilo sa SVAŠTA U MOJOJ GLAVI, SRETNI DANI, ZALJUBLJEN DO UŠIJU, KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU… Obično napišem četiri verzije svakog teksta.

Je li Vam za ovaj roman trebalo vremena koliko i za druge?

-        U pitanju je posve kratak romančić i sve je bilo gotovo za tri mjeseca.

Volite li čitati? Je li nužno mnogo čitati ako se želite baviti spisateljstvom? Mogu li se čak i oni učenici koji ne vole lektiru okušati u pisanju?

-        Jako volim čitati, još od trećeg razreda osnovne škole. U životu sam upoznao stotine pisaca u Hrvatskoj i u svijetu i svi su bili strasni čitatelji. Hm, netko može ne voljeti lektiru, ali ako ne voli ništa čitati, teško da će postati pisac.

Sve Vaše knjige za mlade imaju sretan završetak. Zašto? Vjerujete li da i u stvarnom životu djeca svojom upornošću, strpljenjem i mudrošću mogu dočekati sreću?

-        Nemam srca mladim čitateljima podariti mračne knjige koje ne nude rješenje i za najteže nevolje koje ih zadese. Ja imam i u privatnom životu afirmativan odnos prema ljudima, pa se to onda pokaže i u mojim knjigama. U knjigama za djecu ne izbjegavam ni teže teme, ali volim junake koji svojim radom, marljivošću i uz pomoć prijatelja nalaze prava rješenja za sve situacije u kojima se zateknu.

Jeste li i Vi u godinama Vaših malih (mladih ;-) ) junaka bili toliko zaljubljivi?

-        Jesam… poprilično… zato su mi najdraže teme u knjigama za djecu i mlade  ljubav i prijateljstvo.

Radite posao iz snova. Jeste li imali prepreka k ostvarenju? Kako ste znali da trebate ustrajati?

-        Imao sam hrpu prepreka, poput svih drugih ljudi, ali Bogu hvala, od svoje šesnaeste godine, kada sam počeo pisati kratke priče, znao sam da želim postati pisac. A kada je cilj jasan i put se lakše pronađe.

Vidim da se ne koristite računalom dok stvarate djela. Je li to samo neki protest prema najnovijoj tehnologiji, ili smatrate mogućim svoje osjećaje i misli pretopiti isključivo na papir, rukopisom? Bi li i mladima bilo bolje pisati rukom?

-        Ja sam s osamnaest godina naučio tipkati s deset prstiju, ali niti jedan roman, dramu ili komediju nisam otipkao strojem za tipkanje ili računalom… nego sve tekstove pišem u velike bilježnice rukom, jer je ruka bliža srcu od tipkovnice… Ne usudim se drugima savjetovati kako da oni pišu… meni je ovako jednostavno puno draže.

Imate li tremu dok Vam procjenjuju novo djelo i kako se nosite s time?

-        Kada završim pisanje neke knjige, više se ne opterećujem s time kakav će biti život toga teksta, nego se okrećem prema novoj priči.

A s negativnom kritikom - bi li naši čitatelji trebali odustati ako se okušaju u pisanju, a naiđu na njih?

-        Ne postoji pisac na ovome svijetu koji se nije susreo s negativnim kritikama. Nemoguće je da se bilo koji tekst svidi svim čitateljima. Bitno je da naš tekst naiđe na veći broj čitatelja koji će u našoj priči pronaći i djeliće svoje sudbine, svojih doživljaja, svojih iskustava.

Nedavno ste imali promociju nove knjige. Kako je proteklo?

-        Promocija je protekla predivno. Bilo je toliko ljudi da je u prostoriji u kojoj se održavala u Društvu hrvatskih književnika, pred početak postalo tako “tijesno” da su morali otvoriti vrata, pa su neki pratili promociju iz susjedne dvorana. Glumac Silvio Vovk je lijepo čitao ulomke iz moje knjige, sveučilišna profesorica Diana Zalar je stručno i zanimljivo govorila o knjizi, dok smo moj urednik Zoran Maljković i ja tek kratko zahvalili okupljenima na dolasku.

Je li svaka promocija jedinstvena, zbog novih ljudi i mjesta, stvaraju li i one neku tremu i neizvjesnost?

-        Neizvjesnost je u tome što ne znamo koliko će se posjetitelja odazvati pozivu na promociju, a i u tome što ne znamo hoće li sve dobro proteći. Ne postoje dvije jednake promocije.

Je li lakše "nastupiti" pred manjom ili većom publikom?

-        Pred manjom je lakše.

Što poručiti našim mladim čitateljima? Zašto je čitanje važno?

-        Čitanje je predivno “putovanje” na kome se puno toga zanimljivoga može doživjeti.  Ljudi koji čitaju su sretniji od onih koji ne čitaju. Čitanjem se stječu znanja, ali i vještina izražavanja svojih misli i osjećaja. U teškim trenutcima, knjiga nam može biti važan oslonac i utjeha. Uz to, dobri čitači su uspješniji u životu od nečitača, ma koju profesiju odabrali.

I ovim ću putem gospodinu Miri Gavranu zahvaliti na ukazanoj časti i povjerenju, a vas ću, dragi čitatelji, ostaviti da što prije otrčite po svoj primjerak Ljeta za pamćenje.

Iz biografije:

MIRO GAVRAN je suvremeni hrvatski autor rođen 1961. godine u učiteljskoj obitelji u slavonskom selu Gornja Trnava, nedaleko Nove Gradiške. Djela su mu prevedena na 38 jezika. Njegove knjige su imale preko 200 izdanja u zemlji i inozemstvu. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je više od 300 kazališnih premijera diljem svijeta, a vidjelo ih je više od tri milijuna ljudi.

Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. djeluje u Slovačkoj, a od 2013. u Poljskoj pod nazivom GAVRANFEST.

Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu u proteklih dvadesetak godina.

Objavio je devet romana: ZABORAVLJENI SIN, KAKO SMO LOMILI NOGE, KLARA, MARGITA ILI PUTOVANJE U PROŠLI ŽIVOT, JUDITA, KRSTITELJ, PONCIJE PILAT , JEDINI SVJEDOK LJEPOTE i KAFKIN PRIJATELJ, te zbirku kratkih priča MALI NEOBIČNI LJUDI.

Miro Gavran je s puno emocija i humora napisao devet knjiga za djecu i mlade: SVAŠTA U MOJOJ GLAVI, KAKO JE TATA OSVOJIO MAMU, ZALJUBLJEN DO UŠIJU, SRETNI DANI, OPROŠTAJNO PISMO, IGROKAZI S GLAVOM I REPOM, POKUŠAJ ZABORAVITI, IGROKAZI ZA DJECU i PROFESORICA IZ SNOVA.

Od svoje dvadesete godine živi u Zagrebu. Oženjen je glumicom Mladenom Gavran, s kojom je 2002.godine osnovao Teatar GAVRAN. Njihov sin Jakov je glumac.

POTRAŽITE U SVIM BOLJIM KNJIŽARAMA!!!
CIJENA: 59,00 kn
Ovaj naslov možete naručiti i na mail info@mozaik-knjiga.hr ili na broj telefona 0800 10 11
mozaik-knjiga.hr/knjige/ljeto-za-pamcenje

Autor: jasmina

Pročitano: 5708 puta.

Ostale rubrike iz kategorije

Pratite nas i preko ostalih kanala!
Novosti

Prijavite se besplatno na našu listu i budite u tijeku s novostima iz svijeta trudnoće i roditeljstva!

Izrada web stranica: Bumbar Web © 2021