U najranijim danima svojega života dijete doživljava sebe prvenstveno kroz vlastite reakcije na fizički svijet: kroz plinove, mjehuriće, pokrete, prizore i zvukove, materijale...
U najranijim danima svojega života dijete
doživljava sebe prvenstveno kroz vlastite reakcije na fizički
svijet: kroz plinove, mjehuriće, pokrete, prizore i zvukove,
materijale te druge osjete. Uskoro počinje posebno reagirati
na svoje roditelje, na njihove glasove, osmijehe i posebne
mirise. Pokreti stvaraju stanja zajedničke radosti. S 4
do 8 mjeseci beba počinje uzimati zvečku, može je čak i
vratiti ili ljutito odbaciti. Smiješi se i stvara glasove,
očekujući osmijeh, mrgođenje ili glasanje zauzvrat. Po prvi
je puta svjesna svoje odvojenosti od drugih, svjesna je
sebe kao osobe s vlastitim htijenjima, kao nekoga tko može
započeti djelovanje i nekoga tko ima utjecaj na okolinu.
Kako godina odmiče, raste složenost emocionalnih gesti.
S 12 do 16 mjeseci beba ne samo da uzima igračku koju joj
nudi tata, već je sposobna odvesti tatu do police da joj
dohvati to što ona stvarno želi. Doživljava sebe kao nekoga
tko je u stanju povezati nizove radnji
da bi kroz komunikaciju objasnila svoje namjere drugoj osobi.
Mjeseci prolaze, a njezine radnje i dalje postaju sve složenije.
S 18 do 20 mjeseci ona hrani svoje lutke, umjesto da ih
samo mazi, i kaže: "Lutka papa." Sada je svjesna
sebe u odnosu na ideje. Može oslikati sebe i druge na mentalnoj
razini. Sposobna je stvarati ideje i govorom ih iskazivati
svojoj okolini. Mjeseci i dalje odmiču, a složenost i dalje
raste. S 36 mjeseci dijete vam kaže: "Ajmo se voziti
na biciklima!" Zastaje na vratima da vidi je li vani
hladno i kaže: "Bolje da prvo odjenemo jakne."
Sada je dijete logična, integrirana i misaona osoba.
Kroz sve te faze djetetove se emocionalne, socijalne i kognitivne
vještine razvijaju, a njezin osjećaj za sebe postaje sve
kompleksniji. Ta samosvjesnost će se i dalje širiti s godinama
i novim iskustvima koji potiču djetetove interese i potencijale
u novim smjerovima. Ali njegov funkcionalni osjećaj za sebe,
taj središnji emocionalni osjećaj koji formira temelje budućeg
učenja, već je tu. Uzgojen je milijunima svakodnevnih interakcija,
prije svega s roditeljima, u kojima su svaki pogled, svaki
osmijeh, svaki dodir i svako pitanje gradili osjećaj za
sebe kao osobu. Zahvaljujući tim interakcijama, dijete se
može osloniti na dodatne kognitivne, intelektualne i socijalne
vještine koje će mu doživotno služiti. Spremno je za buduće
izazove u vlastitom razvoju i u okruženju.
Tih šest temeljnih stupnjeva formiraju razvojnu ljestvicu,
a svaki od njih otvara nove sposobnosti koje se razlikuju
od onih na prethodnom stupnju. Tih šest stupnjeva zovemo
šest miljokaza, jer svaki od njih označava važnu prekretnicu
u djetetovu životu.
Djeca koja dobivaju topao odgoj i nemaju razvojnih teškoća
često svladavaju te miljokaze automatski do svoje četvrte
ili pete godine. Ali djeca s teškoćama trebaju pomoć roditelja
i terapeuta, a ovladavanje u njih često traje dulje. Umjesto
da s 8 ili 9 mjeseci pružaju ručice i traže da ih uzmu u
naručje, dijete s motoričkim teškoćama će to činiti s 14
ili 15 mjeseci. Umjesto da oponaša majčin vokalni ton i
ovlada slogovnim brbljanjem u 10. mjesecu, beba s teškoćama
u auditivnoj obradi će to svladati s 17 ili 18 mjeseci.
To je u redu. Kada će vašem djetetu biti 45, bit će svejedno
je li ono ovladalo slogovnim brbljanjem sa 8 ili sa 17 mjeseci
ili je li naučilo pisati u dobi od 6 ili u dobi od 10 godina.
Manje je važno u kojoj je dobi dijete naučilo određenu vještinu,
važno je koliko ju je dobro naučilo te traje li napredak
dalje. Budući da se te temeljne vještine usvajaju u ranom
životnom razdoblju, za njihovo je ovladavanje potrebno dodatno
vrijeme. Taj je temeljni potencijal važan, jer je u osnovi
cijeloga budućeg učenja i razvoja. To je poput temelja 80-katne
zgrade: da bi se zgrada držala, temelji moraju biti veoma
čvrsti.
U sljedećim odlomcima naglasit ćemo svaki miljokaz i opisat
ćemo kako su roditelji pomogli svojim bebama da u najranijoj
dobi zaobiđu određene poteškoće i kako da se penju po stubama
razvoja.
Autor: dr. sc. Stanley I. Greenspan, dr. med, specijalist
dječje psihijatrije,
Sveučilište George Washington, SAD
Poglavlje iz knjige "Dijete
s posebnim potrebama: poticanje razvoja", Ostvarenje
2003.
Copyright: Ostvarenje, 2003. - objavljeno uz dozvolu Izdavača
Pročitano: 19754 puta.