Na pola puta u Podobniku

Evo me s još jednog pregleda u poliklinici Podobnik, u 24. tjednu trudnoće. Točnije – evo nas! S obzirom da svakog puta idemo u sve većem broju (ja, pa djeca i ja), ovaj put priključio nam se i tata Nino. Do kraja trudnoće moglo bi nas biti desetak ;-)

Uvijek ista procedura na početku: javljam se sestri, važem i mjerim tlak, odlazim ostaviti uzorak urina i, čim se vratim u čekaonicu, obavještavaju me da mogu u ordinaciju.

Opet sam dobila kg i pol od posljednjeg pregleda, ali tek sam posljednja dva tjedna zbog bronhitisa mogla vježbati. Malo me, povrh nemogućnosti vježbanja, tješi to što sam još uvijek jednu kilu "u prednosti" u odnosu na početnu kilažu (izgubih 4 na početku), ali ipak me brine činjenica o tri kilograma u dva mjeseca a nisam ni 6 mjeseci trudna. Tlak uredan, 120/75. Visina nepromijenjena ;-)

Na pregledu ponovno sve u redu. :-) Koliko god da je brzo i prebrzo prošla ta polovica trudnoće, i dalje mi se čini kao da kraj nikada neće stići. Kao da ću do kraja života ostati zarobljena u dvadeset i nekom tjednu. A iz iskustva znam da to nije ništa u odnosu na posljednjih mjesec dana!

Doktorica poziva ostatak ekipe koja zauzima položaj na stolcima pokraj mene. Najprije mjerenje bebe ("ono dosadno" rekla bi Jana) kako bi se vidjelo je li s rastom, organima, cirkulacijom krvi… sve u redu. A sada počinje prava 3D avantura!
Beba je zaista sve veća! Podvostručila je težinu otkako se nismo vidjeli - s 200 na 400 g. Usporedila sam to osmogodišnjem Tinu, kao da je on u mjesec dana dobio još 25 kilograma, i sada ima 50! "Neeeemoguće" - odgovara on s potpuno raširenim očima.

Eh da - sada je doktorica Gebauer s tolikom sigurnošću potvrdila da se radi o bebomirki – da je obećala otkupiti baš svaki roza artikl kojeg kupimo, ako pogriješi :D Dakle, definitivno je mala Klara u buši.

Djeca su ponovno imala sto pitanja vezano uz sonde naslonjene uz aparat, razvoj beba, razne rekvizitiće, proučavala su gumene rukavice iz ladice kao ne znam kakvo svjetsko čudo… I naravno, poput nas odraslih s malo ozbiljnijim pitanjima, dobila apsolutni svaki, detaljan i strpljiv odgovor.

Osim male pišuljice, vidjeli smo i kopanje nosa, okretanje leđa, pokrivanje lica rukama, zijevanje – bit će tu vidim puno posla oko učenja osnova lijepog ponašanja. S obzirom da smo većinu potrebne opreme za prve dane već nabavili, razmišljam da na vrh popisa potrebnog stavim Bonton.

Sada smo dobili dvije sličice: jednu s osmijehom za Janu, jednu s prekrasnih malih pet prstića kao da "daje 5" za Tina (na početku teksta) – uz, kao i inače – DVD s filmićem i CD sa slikama.

Autor: jasmina

Pročitano: 15180 puta.