Prva faza razvoja govora traje od rođenja do 8. tjedna (2. mjeseca) To je faza fiziološkog krika i refleksnog glasanja. To su spontana glasanja koja odražavaju fiziološko i emocionalno stanje bebe....
To je faza fiziološkog krika i refleksnog glasanja. To su
spontana glasanja koja odražavaju fiziološko i emocionalno
stanje bebe. Beba uzdiše, kiše, kašlje, plače kada je gladna
ili osjeća nelagodu. Kao što beba čini mnoštvo spontanih
pokreta nogicama, ručicama i prstićima, tako također nesvjesno
pokreće govorne organe - jezik, usnice, donju vilicu, glasnice.
U kriku dominiraju zvukovi slični samoglasnicima uz blagu
nazalnost glasa.
Procjena krika ima vrlo važno značenje. Krik zdravog novorođenčeta
je glasan, bistar, čist, s kratkim uzdahom i produljenim
izdahom. Simptom rizika je kada je dječji krik prodoran
ili vrlo tih, kada se sastoji od kratkih naglih vriskova
ili tihog jednoličnog stenjanja i kada dijete plače nekoliko
dana za redom bez somatskog razloga (kad ga ništa ne boli
i ne smeta).
Iako se u prvoj fazi još ne radi o pojavi pravih govornih
glasova, ona je vrlo važna za cjelokupni govorni razvoj.
U prvoj fazi počinje stvaranje prvih za govor važnih senzomotoričkih
živčanih veza. Mozak bebe postupno uči kontrolirati izgovor
glasova i slušanje. Taj proces čini temelj za ostvarivanje
svjesnoga razvoja govora. On počinje u prvoj fazi i traje
tijekom cijelog pripremnog perioda. Prvo dolazi do uspostavljanja
kontrole nad intenzitetom glasa (putem kontrole rada abdominalnih
mišića) pa kontrole visine glasa (rad glasnica) pa, konačno,
kontrole različitih pokreta govornim organima u usnoj šupljini.
Slušanje se razvija tako da beba postaje veoma osjetljiva
na glasove ljudskog govora. Na početku 2. mjeseca pojavljuje
se specifična reakcija na ljudski govor u obliku slušne
koncentracije. Između 6. i 8. tjedna se, u kontaktu s odraslima,
pojavljuje prvi osmijeh.
Ta je faza praćena kvalitetnom promjenom
krika, pojavom smijeha i gukanja. Proces uspostavljanja
svjesne kontrole nad izgovorom i slušanjem se nastavlja
tako da dijete počinje ovladavati prvim elementom ljudskog
govora - intonacijom. Tako se od trećega mjeseca razvija
intonacijska kvaliteta krika: krik se mijenja ovisno o stanju
bebe. Krik nije nimalo jednoličan, već je veoma izražajan
i bogat. Beba na razne načine daje majci glasovne signale
da je gladna, mokra, da je nešto boli i smeta. Beba reagira
na govor roditelja vlastitim glasovnim reakcijama. Na početku
izgovara kratke glasove, oponašajući intonaciju odraslih.
Kasnije se te reakcije produljuju, postaju ritmičnije, intonacijski
složenije. U toj je fazi vrlo važno s bebom ostvarivati
što bogatiju emocionalnu komunikaciju. Otprilike od 12.
tjedna kod zdrave djece učestalost krika se smanjuje i pojavljuje
se početno gukanje. Glasovi gukanja se pojavljuju kao reakcija
na osmijeh i govornu i emotivnu interakciju roditelja s
bebom, kad je škakljamo, grlimo, razgovaramo s njom. Važna
uloga druge faze razvoja govora sastoji se u tome da se
ostvaruje prijelaz od refleksnog spontanog glasanja prema
komunikativnom glasanju. Tako zdrava beba aktivnije guče
u prisutnosti odraslih osoba. U 4. mjesecu života sposobnost
razlikovanja intonacije govora odraslih se usavršava. Pojavljuju
se počeci imitacije i aktivno smijanje kao reakcija na emotivno
komuniciranje s odraslima. Gukanje se sastoji uglavnom od
samoglasnika, ali na kraju druge faze pojavljuju se reducirani
suglasnici. Glasovi gukanja se javljaju tijekom izdaha i
postaju početkom ovladavanja govornim disanjem. Ostvaruje
se intenzivni razvoj intonacijskog elementa govora, glasovi
gukanja se postupno približavaju standardnim govornim glasovima.
Simptomi rizika u drugoj fazi su odsutnost ili nedostatak
intonacijske izražajnosti krika i gukanja, jednolično, monotono,
tiho, usporeno gukanje, odsutnost smijeha, dominacija nazalnih
glasova u kriku.
U toj se fazi pojavljuju glasovne igre i brbljanje. U usnoj se šupljini sve više stvaraju suglasnici. Beba je već narasla, pa u usnoj šupljini ima više prostora za različita složenija kretanja jezikom. Postupno se pojavljuje početno slogovno glasanje (baaa, maaa, taaa) koje kasnije prelazi u slogovno brbljanje koje se sastoji u ponavljanju slogova uz kontrolu sluhom. Taj period je od ogromnog značenja u govornom razvoju, jer se ostvaruje spajanje odvojenih glasova u glasovne sekvence na temelju kojih se gradi govor.
>Prati se aktivnim slogovnim brbljanjem. Upravo sada, prema
svojim akustičkim kvalitetama, glasovi dječjeg brbljanja
počinju podsjećati na prave glasove materinskog jezika.
Taj se proces ostvaruje putem kontroliranog ponavljanja
istoga sloga (ba-ba, ma-ma, ta-ta, pa-pa). Brbljanje postaje
društveno orijentirano - dijete aktivno brblja u igranju
s odraslima, brbljanjem pokušava privući pozornost odrasle
osobe, pruža ručice, igračke, pažljivo sluša ljudski govor.
Kod zdrave djece slogovno brbljanje postaje samostalna komunikativna
aktivnost. Istodobno se razvija i početno razumijevanje
ljudskoga govora. Dijete veoma pažljivo prati na njega usmjerene
aktivnosti roditelja i pokušava razumjeti njihovo značenje.
Nakon 8.-9. mjeseca slogovno glasanje postaje mnogo bogatije.
Dijete počinje spajati različite slogove i izgovara ih sa
značenjem uz gestovnu imitaciju (npr. pa-pa kod odlaska).
Razumijevanje govora se intenzivno razvija. Na kraju prve
godine života, odnosno pripremnog perioda razvoja govora,
dijete svjesno reagira na vlastito ime, na riječ "Ne!"
i na jednostavan nalog ("Daj mi loptu!") te usmjeruje
pogled prema imenovanim osobama i igračkama ("Gdje
je tata?", "Gdje je auto?"). Aktivno se proširuje
memorija, dijete živo reagira na promjene okoline, pojavu
nepoznatih osoba (krije se iza majke i sa zanimanjem razgledava
neznanca). Posebno je oštra reakcija na odvajanje od majke,
što može utjecati na pojavu odstupanja u govornom razvoju.
U tom je periodu veoma važno ostvarivati predmetnu komunikaciju
s djetetom putem jarkih šarenih igračaka i predmeta. Zdravo
dijete uvijek živo reagira na novi predmet, ali odnos prema
različitim predmetima je različit. Nedostatak predmetne
komunikacije s odraslima, rano odvajanje od roditelja, mogu
ozbiljno kočiti razvoj govora.
Upravo se ta faza smatra vrlo osjetljivom fazom za razvoj
govora. Dijete je od sada posebno osjetljivo na usvajanje
svih elemenata materinskog jezika. Razvoj govora se odvija
putem usavršavanja svjesne glasovne percepcije ljudskoga
govora, a ne isključivo putem imitacije. Dijete postupno
i svjesno gradi vlastiti slušno-govorno-motorički sustav.
Tijekom zadnjih predverbalnih faza su odsutnost ili siromašnost slogovnog brbljanja, jednolično usporeno brbljanje koje nije povezano s komunikacijom (kao kod pospanog djeteta), nerazumijevanje i neslijeđenje jednostavnih govornih uputa kao što su: "Daj mi!", "Dođi!", "Pusti to!", "Pogledaj me!", odsutnost govornog oponašanja.
Autor: Ilona Posokhova, prof. logoped
poglavlje iz priručnika za roditelje
"Razvoj
govora i prevencija govornih poremećaja u djece"
(Ostvarnje, 2000.) Copyright: Ostvarenje, Lekenik. Objavljeno uz dozvolu Izdavača
Pročitano: 80767 puta.