Cipele: kada i koji tip? Većinom nije potrebno ništa stavljati na djetetove noge dok ne počne hodati vani. Njihove noge su uobičajeno hladne, poput ruku, ali to njih ne smeta. Drugim riječima, nema potrebe za stavljanjem pletenih i sličnih cipela,...
Većinom nije potrebno ništa stavljati na djetetove noge dok ne počne hodati vani. Njihove noge su uobičajeno hladne, poput ruku, ali to njih ne smeta. Drugim riječima, nema potrebe za stavljanjem pletenih i sličnih cipela, osim ako je pod jako hladan.
Nakon što dijete nauči stajati i hodati, dobro je za njega ako većinu vremena provodi bosih nogu, naravno ako to okolnosti dopuštaju. Lukovi na stopalima su razmjerno ravni u početku. Dijete postupno izgrađuje lukove i jača gležnjeve, koristeći ih snažno prilikom stajanja i hodanja. (Pretpostavljam da je razlog zbog kojeg su stopala, u području ispod tih lukova škakljiva - to da nas podsjeća da taj dio moramo držati visoko). Hodanje po neravnoj ili gruboj površini potiče snaženje mišića.
Naravno, dijete treba cipele kad je vani hladno vrijeme i kad hoda po pločniku ili po sličnim površinama. Medutim, dobro je za dijete ako nastavi bosonogo hodati u kući, na plaži, u pijesku i na drugim sigurnim mjestima, barem do druge ili treće godine.
Liječnici u početku najčešće preporučuju polutvrde donove, kako bi se stopala što bolje mogla gibati. Važno je imati cipele koje su dovoljno velike da se palčevi ne bi izvili, ali ne i toliko velike da spadaju s nogu. Čarape također moraju biti dovoljno velike.
Mala djeca prerastaju cipele obeshrabrujućom brzinom, katkad za manje od dva mjeseca, pa bi roditelji trebali svaki tjedan provjeravati jesu li cipele još uvijek dovoljno velike. Potrebno je više od taman dovoljno mjesta za palac jer se on utiskuje naprijed u cipelu kada dijete hoda. Kada dijete stoji, treba biti toliko praznog prostora ispred palca da možete barem polovicu nokta staviti na vrh cipele prije nego udarite u palac. To nikako ne možete ocijeniti kada dijete sjedi, jer stopalo ispunjava veći dio cipele kada dijete stoji. Naravno da cipele trebaju biti i udobno široke. Postoje i neke prilagodljive cipele. Važno je na cipelama imati nekližući đon. Možete ohrapaviti glatki đon brusnim papirom.
Jeftine cipele su dobre ako dobro pristaju djetetu. Tenisice su dobre ako ne izazivaju znojenje. Stopala su prvih godina zdepasta te niske cipele katkad ne stoje tako dobro kao visoke. Nema nikakva drugog razloga za visoke cipele. Gležnjevi ne trebaju potporu.
O različitim mišljenjima o ogradi govorio sam u posebnom poglavlju. Obično sam upotrebu ograde predlagao kao sasvim praktičnu pomoć, naročito prezaposlenoj majci, od tri mjeseca nadalje. Postavljena u kuhinji ili dnevnoj sobi, gdje majka radi, omogućuje djetetu društvo koje ne može imati u svojoj sobi i priliku za praćenje svega što se zbiva bez opasnosti da će ga netko nagaziti ili proliti nešto po njemu. Kad počnu stajati, ogradica im daje potporanj za ruke i čvrsto tlo pod nogama. Po lijepu vremenu u ogradi mogu sjediti na verandi i gledati u svijet.
Ograde s mrežom puno su popularnije od onih s drvenim rešetkama, jer su lagane i prenosive.
Svakog poslijepodneva kad mu dosadi krevetić, stavite ga u ogradu blizu vas. Ako namjeravate koristiti ogradu, dijete treba naviknuti s tri ili četiri mjeseca, prije nego počne sjediti ili puzati i prije nego je osjetilo slobodu poda. U protivnom će ogradicu od početka smatrati zatvorom. Kad počne sjediti i puzati djetetu je zabavno hvatati predmete metar ili dva od njega, a osobito mu je zabavno rukovati i većim stvarima kao kuhačama, tavama i cjediljkama. Kad mu dosadi ogradica, možete ga posjesti u njihalicu ili stolicu za hranjenje. Dobro je za dijete ako na kraju malo slobodno puže po podu.
Čak i ako su na to spremni, ne smijete djecu držati cijelo vrijeme u ogradi. Trebate im priuštiti vrijeme za istraživačke pohode puzanja uz vašu nazočnost. Trebate ih svakih sat ili više zagrliti, poigrati se s njima, možda pronosati u nosiljci na grudima dok radite. Dijete s 12, 15 te 18 mjeseci sve teže podnosi ogradu.
Hodalice su nekad bile vrlo popularne, jer su neka vrsta baby-sittera, a neki ljudi misle i da pomažu djeci da brže nauče hodati.
Hodalice zapravo ograničavaju učenje hodanja jer sve što dijete u njima treba raditi jest bacati noge, bez razmišljanja o ravnoteži. Za hodanje su potrebne različite vještine, ali dijete će možda biti manje motivirano da ih nauči. Na kraju krajeva, ono se u hodalici kreće naokolo pod vlastitom kontrolom. Zašto učiti nešto novo, na primjer hodanje, kad je to teže i, u početku, manje učinkovito?
Hodalice su također i opasne i odgovorne za mnoge ozljede. One povećavaju djetetovu visinu, tako da djeca mogu dohvatiti neke predmete koji ih mogu ozlijediti; povisuju i centar ravnoteže djeteta, pa se dijete lakše može prevrnuti; i konačno, omogućavaju djetetu da se kreće prema naprijed velikom brznom.
Autor: Poglavlje iz knjige Odgoj i njega djeteta, autor Dr.Spock
Knjigu možete nabaviti u svim knjižarama
Objavljeno uz dozvolu izdavača Botteri i sinovi d.o.o.
Pročitano: 22921 puta.