Malo iznad Opće bolnice „Sv. Duh“ , na broju 112, nalazi se poliklinika Podobnik. Na red sam naravno došla odmah. Ljubazan doček. Popričala o svojim željama. Pod broj jedan mi je EPIDURALNA. Bez nje treći put ne idem. Prvi put...
Malo iznad Opće bolnice „Sv. Duh“ , na broju 112, nalazi se poliklinika Podobnik. Na red sam naravno došla odmah. Ljubazan doček. Popričala o svojim željama. Pod broj jedan mi je EPIDURALNA. Bez nje treći put ne idem. Prvi put izgon je bolio toliko da mi je bio gori od svih trudova. Drugi put bilo je prestrašno jer sam bila na „dripu“. Oba sam poroda izdržala stoički i bez dernjave, ali hvala, ne bih pokušala i treći.
Proveli su me kroz bolnicu. Ispričali su mi o hrani tj. prehrani u rodilištu, sve neka fina teletina i junetina za ručak, po dva menija na izbor. Ujutro nema što nema za doručak, nisam ni zapamtila sve. Znam samo da se ne radi o kriški kruha i dva tanka koluta salame, niti o šalici juhe s tjesteninom u obliku kuglica :D
Vidjela sam rađaone. Plava i žuta prostorija, okrugli, mekani, obojani kreveti, mala prozirna kadica za bebača,… pa to nema veze s onim na što sam naviknula! Čak nisam ni remenje po krevetima vidjela :D. Prostorija s kadom i šarenim užetom iznad (da se možeš uprijeti). U mom slučaju – zbog nemogućnosti primanja epiduralne – to ipak ne dolazi u obzir :D
Onda sam vidjela operacijsku salu. Sestra mi je objasnila kako, kad god se otvore vrata, zrak izlazi van, ali ništa ne ulazi unutra. S pravom su ponosni na sve!
Utorak, 08. 12. 2009.
S 11 i pol tjedana obavila sam svoj prvi pregled, iako sam već dvaput odlazila ginekologu. Tadašnji je ginekolog govorio da je još „prerano da bi se svaki čas prčkalo po meni“ i nemalo razočarana izlazila sam oba puta iz ordinacije, žaleći što nisam obavila pregled, da znam je li sve u redu, smijem li nastaviti sa svojim vježbanjem,…
No sada mi je drago što je ispalo tako. Vidjevši ordinaciju, moram vam priznati da tako nešto zaista nisam očekivala. Prvo me bez daha ostavio stol za pregled na kojeg je popeti i sići jednostavno poput sjedanja i ustajanja s najobičnije stolice. Tijekom pregleda dr. Gebauer i ja razgovarale smo, no od svega ostalo mi u sjećanju samo onaj „u redu je!“
Eto mene na 83 kile, dakle 4 manje no na početku. Tome je - osim vježbanja - pridonijela i mučnina na svaku pomisao o hrani, ako se ne radi o sendvičima sa sirom i salatom ili pizzi. Meso, kava, CocaCola, alkohol, tjestenina,... moji neprijatelji br. 1 ovih dana :D Kaže dr da nemam razloga za brigu jer beba uzima sve što joj treba, glavno da ja ne povraćam odnosno da unašam dovoljno tekućine. Trošim folnu kiselinu s vitimanima. Još da napomemenem i da imam straaaašne napadaje umora i spavanja.
Preselila sam se na stol za ultrazvuk. Ono što mi je iste sekunde zapalo za oko je lijepi veliki ekran na zidu gdje sam sve vrijeme mogla gledati što i doktorica. Nisam trebala čekati red dok bi mi se na tren ekrančić okrenuo u mom smjeru. Doktorica Gebauer je cijelo vrijeme govorila što gleda, pokazivala mi ručice, nožice, prstiće,… Imala sam 101 pitanje unatoč tome koliko mi je bilo rečeno – pa ipak sam na svako dobila odgovor. Iznenadilo me koliko se detalja može vidjeti tako rano, ali objasnili su mi da se ipak radio o najboljem ultrazvučnom aparatu u Hrvatskoj.
U sljedećim nastavcima teksta čitajte kako smo se odlučili na treću bebu, kako sam se pripremala za trudnoću, čitajte o sljedećim pregledima, nabavi opreme i svemu što čeka svaku buduću mamu.
Autor: Jasmina
Pročitano: 27094 puta.