Privatno rodilište - odluka

Sada – iako trudna već treći put – odlučila sam učiniti sve što mogu (pa i malo više ;) ) da mi ova trudnoća i porod proteknu što bolje i sigurnije. Odlučila sam se za privatno vođenje trudnoće i porod u privatnom rodilištu Podobnik. Nakon pročitanog članka na našem forumu bilo mi je i više nego jasno da je upravo to rodilište idealan izbor za mene. Želim ljubazno osoblje, želim da se na nas dvije (beba i ja, još ne znam spol) pazi maksimalno i da se tih dana osjećam baš onako kako svaka majka i treba – posebno!

„Jasmina, pa što ti je došlo? Mazit ću te ja i paziti ta tri dana, pa mi ne moraš ništa platiti“ – pitao me moj bivši ginekolog kada sam mu objavila  da ga „napuštam“. Odgovorila sam mu da što god mi obećao, ne može mi obećati da će sva ta tri dana biti uz mene i da ću moći složiti svoju idealnu ekipu od osoblja za porod i njegu. I da mi se neće desiti „sitni“ propusti – koje usput rečeno, oni uopće ne smatraju propustima – kao prethodna dva puta.

A što odgovaram na pametne komentare da taj novac nije vrijedan tri dana koja ionako prođu? Odgovorim da su upravo ta tri dana najvažnija i najosjetljivija u životu svake žene i da se upravo to ne može uspoređivati ni s kakvim novcima.

Zašto privatni ginekolog

 

• Voljela bih s tim trudničkim mučninama čekati manje od dva sata na red
• Voljela bih da se tijekom tog čekanja ne moram svađati sa ženama koje preko reda ulaze do sestre
• Voljela bih da mi ginekolog radi češće od jednom tjedno
• Voljela bih se skinuti u garderobi gdje mi nitko izvana ne može uletjeti promašivši vrata
• Voljela bih da ne moram susprezati dah ulazeći u tu garderobu
• Voljela bih se, nakon toliko čekanja, zadržati se malo dulje od 2 i pol minute na pregledu
• Voljela bih dobiti odgovore na svoja pitanja
• Voljela bih da me se pregleda barem onda kada polugola stojim pred ginekologom
• MORAM imati epiduralnu i ne želim ni najmanju vjerojatnost slušanja tijekom trudova: „Žao nam je, baš smo ostali bez posljednje na zalihama“ ili: „Žao nam je, anesteziolog je na operaciji“.

Naravno, sjetila bih se ja još kojeg razloga, ali mislim da je ovo i više no dovoljno. OK Jasmina, za treću trudnoću i sebe učinit ćemo malo više no do sada.

Propusti koji to nisu - nezadovoljstvo s prva dva poroda

Moje su priče s obaju poroda tipične. Sve je u redu, nije bilo komplikacija – ali da je moglo bolje i bezbolnije, jest. Da su stvari krenule samo malo lošijim tokom, moglo je biti znatno gore. Ne odudaram ništa više od većine hrvatskih rodilja – ali zar nam to treba biti dovoljno ?! Zar ne bismo trebale učiniti nešto za sebe?

Nekoliko dana prije  prvog poroda ostala sam u rodilištu. Poprilično sam prenijela, a Tin nije davao nikakve naznake da bi konačno izašao van. Bila sam na brijanju i klistiranju, prikopčali me na „drip“, ali ništa! Onda su odlučili da moram na carski rez. 24 sata prije operacije nema jela. Ali – ne pitajte za razlog – carski je odgođen za sljedeće jutro. Pa je onda naravno, najjednostavnije bilo produljiti dijetu – mnogo jednostavnije nego mi dati nešto za jelo u međuvremenu.

Ostavili su me u rađaoni da dočekam 6 ujutro, termin za operaciju. Trudovi počeli tu večer. Zovem sestru ,ali nemaju one vremena dolaziti na svaki zov jer - kako su mi rekle - daleko je to od pravih trudova. No nekoliko trenutaka prije 5 sati ujutro, panično zovem sestru da nešto nije u redu. Sluzava i topla masa skliznula je između mojih nogu. Tješi me sestra da je sve u redu – to je moja beba glavom izgurala vodenjak. E sad – zašto nikoga nije bilo ranije, zašto mi nitko nije ubrzao te trudove i skratio bolove, što da nisam osjetila to, koliko bi se moje dijete još mučilo i nabijalo u meni,…

Sjećam se da mi je sama bol oko izgona bila još nepodnošljivija od trudova. Imala sam ogroman rez i šav je odmah popucao. Tina su „zaboravili“ odnijeti sebi u sobicu prvi dan i  večer pa sam s tom ranom i boli, umorna od svega, provela svaki trenutak s nemirnim Tinom. Naravno da mi nije bilo žao, ali nema smisla govoriti da mi odmor ne bi dobro došao. Ostali smo još tjedan dana u rodilištu jer je imao „nekakvu infekcijicu“ i muž je morao tražiti i kupovati po ljekarnama lijekove za bebu – ni to nisu imali.

Nitko nije vidio da mi je se rana od epiziotomije otvorila, samo su mi sestre davale injekcije protiv bolova nekoliko puta na dan. Da mi to nije bio prvi porod znala bih da tolika bol ne može biti uobičajena. Primjetila je to istog trenutka patronažna sestra, čim sam došla doma i hvala joj na tome. Sestra je svaki dan dolazila meni, čistila i mazala mi ranu i doslovce me poštedjela upala i ponovnih rezova.

A drugi put… Sva sretna jer me sada nitko i ništa ne može smesti i jer sam prepoznala znakove (trudovi svake 2-3 minute), krenula sam iz sobe prema rađaoni. A tamo su me poslali šetati po hodniku jer nemaju ni jedan slobodan krevet! U polusvjesnom stanju vratila sam se u sobu po stvari, jer sam odlučila iskoristiti to vrijeme na uređivanje (?) Krenula sam u kupaonicu s četkom, priborom za tuširanje, pranje zubi, kremicom,… sva sreća da sam igrom slučaja nabasala na Mariju, djevojku koja je sa mnom išla u srednju školu. Ostala je uz mene. Ja sam se sljedeći dan svega toga samo kroz maglu sjećala nakon što mi je ona ispričala.  I opet ta pitanja u meni,  što se sve moglo dogoditi meni samoj u kupaonici, u tim  sitnim noćnim  satima, u tom polusvjesnom stanju…

Eto – to su stvari koje si više ne želim dozvoljavati. Najveći razlozi zašto privatno vođenje trudnoće i zašto porod u privatnom rodilištu. Javila sam se u polikliniku Podobnik, naručila termin za razgovor.

Autor: Jasmina

Pročitano: 36593 puta.