Odaberite tjedan trudnoće i pratite razvoj bebe kao i promjene na vašem tijelu
Tražite ime za svoje dijete? Potražite u našoj bazi imena i njihova značenja
Prikupili smo po forumu najčešća pitanja vezana uz prve simptome trudnoće...
Oglasni prostor

Miljokaz 1: samoregulacija i zanimanje za okolinu

04. 11. 2005.

Nakon devet mjeseci u mraku, beba se rodila. Odjednom je zaronila u svijet svjetla i zvuka, pokreta i dodira, okusa i mirisa. Senzorička burleska! Sva ta informacija ushićuje i stimulira, ali istodobno beba mora naučiti da je informacija ne preplavljuje. Prvi izazov je zaprimiti tu senzoričku panoramu, ali pri tome regulirati svoju reakciju i održati spokoj.

Postupno beba pronalazi stvari koje usredotočavaju njezin interes te istodobno mogu poslužiti za samosmirivanje - mamino lice, tatin glas, meka tkanina dekice u dodiru s kožom. Malo-pomalo dojenče uči uravnotežavati rastuću svjesnost osjeta sa sposobnošću održavanja stanja mira. Tih nekoliko vještina su najfundamentalnije sastavne grede emocionalnog, socijalnog te intelektualnog zdravlja. Bez njih ne možemo učiti, ne možemo razvijati odnose s drugim ljudima, ne možemo preživjeti u našem vrlo stimulativnom okruženju. To, kako dojenče modulira i obrađuje osjete važan je čimbenik u prvom miljokazu.

Od svojih najranijih dana Peter je bio razdražljiva beba. Malo je spavao i stalno plakao, i ništa ga nije moglo utješiti. Kada su mu roditelji pjevali pjesmice i njihali u kolijevci, nesretno je mlatarao ručicama i nogicama. Kada su ga podizali i držali u naručju, izvijao je leđa i vrištao. Roditelji su bili shrvani. Dijete im je bilo nesretno i teško, a svi njihovi napori da mu pomognu samo su pogoršavali situaciju. Postupno, frustrirani, iscrpljeni i tužni, jednostavno su prestali da se toliko trude. Sve dulje i dulje ostavljali su Petera da leži sam, a nakon nekog vremena plakanja on je tonuo u san. U dobi od šest mjeseci većinom je spavao ili izgledao samozaokupljeno. Još nije ovladao prvim emocionalnim miljokazom. Sljedeći korak, intimnost, neće biti moguć sve dok ne svlada ovaj korak.

Peterovi roditelji su potražili pomoć pedijatra. Pomno ispitivanje je otkrilo da je Peter preosjetljiv na dodir, zvuk i pokret. Ta je informacija omogućila njegovim roditeljima da stvore za Petera ugodniju okolinu. Prestali su ga tako žustro njihati i škakljati. Umjesto toga su ga nježno, ali čvrsto držali, a živahan ritam uljuljavanja zamijenili su vrlo blagim. Kada su mu se obraćali, smekšavali su glasove i izraze lica te govorili vrlo usporeno. Uskoro ih je Peter mogao gledati nekoliko sekundi bez prekida. Nježnim glasovima privlačili su njegovu pažnju i održavali spokoj. Uz malo eksperimentiranja otkrili su da niži tonovi imaju osobito opuštajuće djelovanje. Zatim su mogli započeti s jednostavnim vježbanjem uzoraka kretanja da bi probudili u Peteru osjećaj ugode od kretanja. Stavljali su ga na pod i polako micali njegove ručice i nogice. Masirali su mu ručice i nogice s dubokim pritiskom. Postupno, njegova je tolerancija prema pokretu i dodiru porasla i Peter je dopustio roditeljima da ga nose u naručju. Malo-pomalo, uz strpljivu pomoć roditelja, Peter je otkrio da je svijet gostoljubivije mjesto. I malo-pomalo, naučio je sam sebe smirivati, a da pri tome ne zaspi. Kada je navršio godinu dana, izravnim radom na Peterovoj individualnoj osjetljivost te zaobilaženjem, roditelji su mu pomogli u svladavanju prvoga emocionalnog miljokaza.

Za razliku od Petera, Angie je bila lijena beba. Bez obzira na to koliko su joj se njezini roditelji obraćali govorom i osmijehom, izgledala je nezainteresirano. Rijetko je uspostavljala kontakt očima, ne bi zasjala kad bi je gledali, ne bi okrenula glavicu kada su joj prilazili. Bila je jednako nezainteresirana i za njihove geste. Kada su je uzimali u naručje i škakljali, labavo je visila u njihovim rukama. Budući da roditelji nisu uspijevali privući njenu pažnju i kako je prepuštena sama sebi izgledala sretna ili, barem, mirna, počeli su je sve dulje i dulje ostavljati samu. Angie nije imala problema sa samosmirivanjem. Imala je obrnuti problem: nije se zanimala za okolinu. Ništa je nije moglo izvući iz vlastite tihe čahure. Ona, također, nije uspjela svladati prvi emocionalni miljokaz.

Angiena baka i djed su prepoznali da nešto nije u redu i uvjerili su njezine roditelje da zatraže tretman. Ispitivanje je ustanovilo da je Angie nedovoljno osjetljiva na osjete, osobito na zvuk, dodir i pokret. Savjetujući se s terapeutom Angieni su roditelji pronašli druge načine privlačenja kćerine pažnje. Otkrilo se da je reaktibilna na vizualnu stimulaciju, pa su roditelji hvatali njezinu pažnju živahnim grimasama. Također su povisivali glasove i činili žustre pokrete. Angie su se svidjele njihove budalaste grimase i uskoro se počela smijati kada su joj se obraćali visokotonalnim glasovima. Također je reagirala na jarko obojene predmete i slike koje su držali pred njom, a kada su roditelji valovitim pokretima micali predmeti naprijed i natrag, Angie se smijala. Otkrili su kako voli da je brzo okreću u zraku i žustro njišu u sigurnom naručju. Odupirala se stopalima i naprezala mišiće, suprostavljajući se svojoj inače slaboj kontroli mišića. Postupno, uz vizualno stimuliranje i živahne pokrete, uz mnogo igara prstićima ruku i nogu koji su kompenzirali njezinu nedovoljnu reaktibilnost, roditelji su potaknuli Angie da se zainteresira za okolinu.

Također su počeli eksperimentirati sa zvukovima. Iskušavali su brze i spore ritmove i promatrali na što će Angie reagirati. Otkrili su kako joj vrlo energični vokalni tonovi u srednjem rasponu pomažu da se usmjeri na auditivnu informaciju. Obrada zvuka je i dalje bila problematična, ali kada je Angie napunila 6 mjeseci, spoznala je da je svijet divno i stimulativno mjesto. Uz strpljivu pomoć roditelja svladala je prvi emocionalni miljokaz i bila je spremna za svladavanje sljedećih.

Upitnik za roditelje o djetetovom razvoju
Svrha ovog upitnika je ispitati je li vaše dijete doseglo novi funkcionalni razvojni stupanj. Dijete je svladalo razvojni stupanj kada je odgovor "da" na sva pitanja u okviru tog stupnja. Ako je barem na jedno pitanje odgovor "ne", dijete još nije u potpunosti svladalo razvojni stupanj.
S 3 mjeseca i više (1. faza - usredotočivanje pozornosti):

1. Pokazuje li Vaša beba zanimanje za stvari oko sebe gledanjem u nešto ili okretanjem prema zvuku?
2. Može li mirovati u trajanju od 2 minute i više?
3. Pokazuje li zanimanje za Vas?
4. Može li se, uz Vašu pomoć, oporaviti od uznemirenosti za 20 minuta?

MILJOKAZ 2: Bliskost
MILJKAZ 3: Dvosmjerna komunikacija

dr. sc. Stanley I. Greenspan, dr. med, specijalist dječje psihijatrije,
Sveučilište George Washington, SAD
Poglavlje iz knjige "Dijete s posebnim potrebama: poticanje razvoja", Ostvarenje 2003.
Copyright: Ostvarenje, 2003.

Pročitano: 11053 puta

Oglasni prostor