Pokazalo se da broj spolno prenosivih bolesti u razvijenim zemljama u posljednjih nekoliko godina nije u opadanju, unatoč pojavi AIDS-a. U vrtoglavom su porastu i neke "nove-stare" bolesti - sifilis, herpes i HPV, kao i urogenitalne infekcije.Daleko...
Pokazalo se da broj spolno prenosivih bolesti u razvijenim zemljama u posljednjih nekoliko godina nije u opadanju, unatoč pojavi AIDS-a. U vrtoglavom su porastu i neke "nove-stare" bolesti - sifilis, herpes i HPV, kao i urogenitalne infekcije.
Daleko su šezdesete i sedamdesete, godine baby booma, pronalaska hormonalne kontracepcije, latex prezervativa, seksualne revolucije, hipi pokreta, stvaranja seks simbola. Nešto su bliža sjećanja na osamdesete, koje je obilježio HIV. Zagospodarivši najstarijim kontinentom, brzinom transkontinentalnog leta (koje li ironije, pacijent "Zero" bio je stjuart!), proširio se svijetom, jer virusi i bakterije ne poznaju granice globalnog sela.
Živimo u vremenu kad bi sigurniji seks trebao biti osnovna životna filozofija. Sigurniji, jer sigurno je, kažu stručnjaci, samo apstinirati. I dok Velika Britanija, prema riječima sociologa Briana McNaira, skida tajnovitu privatnost tradicionalne igre skrivača u raspravama o seksu, "jer je ovo vrijeme nove seksualne revolucije", tzv. demokratizacije požude, u nas se vode rasprave treba li ili ne, kad i kome, kako i na koji način uvesti spolni odgoj u škole, a možda i vrtiće?>
Spolno prenosive bolesti nastaju kao rezultat infekcije patološkim mikroorganizmima intimnim kontaktom kože, sluznica i tjelesnih tekućina pri spolnom odnosu, iako to nije jedini način prijenosa. Najčešći su uzročnici virusi i bakterije, gljivice i paraziti. Najrizičnije od obolijevanja su spolno aktivne mlađe osobe u dobi od 15 do 25 godina, iako su spolne infekcije česte u svim dobnim skupinama, jer se uzročnici lako i neprimjetno prenose, bez obzira na dob, spol, rasu ili socio-ekonomski status.
U sprječavanju i ublažavanju nepopravljivih posljedica (kronična bolest, neplodnost, sterilitet, karcinom, smrtnost), vrlo su važni spolna kultura, osviještena i zdrava spolnost bez tabua o ljubavi i seksu u obiteljima, školama i medijima, pravodobna dijagnostika i terapija, preventivne mjere, a prije svega edukacija i higijenski odgoj mladih, s kojima se počinje već u obiteljskom domu, a nastavlja u vrtiću i školi.
Ime dobile prema kraljici užitaka
Spolne bolesti u prošlosti su bile poznatije kao "venerične", prema rimskoj božici ljubavi i ljepote Veneri, koju su zvali kraljicom užitaka. Njezin kult bio je povezan sa spolnošću, ali i prostitucijom. Neke klasične venerične bolesti, poput sifilisa, nažalost su opet postale "in". Neke su i ćud promijenile, kao hepatitis A, bolest nečistih ruku, česta među djecom i stanovništvom nerazvijenih zemalja, ali i spolne prenosive bolesti s povećanom učestalošću u odrasle muške homoseksualne populacije.
Pojam obuhvaća 30 do 50 bolesti i sindroma, a najaktualnija je podjela na bakterijske i virusne. I dok će, prema znanstvenim pretpostavkama, svaka četvrta spolno aktivna osoba oboljeti od spolne bolesti barem jednom u životu, oko 65 posto svih slučajeva javlja se u osoba mlađih od 25 godina, osobito žena.
U klasične ubrajamo sifilis (čiji su simptomi opisani u papirusima Egipćana, biblijskim tekstovima, djelima renesansnog liječnika Paracelsusa i Poemi o pastiru Siphylusu, koju je 1530. napisao talijanski liječnik i filozof Girolamo Fracastoro), gonoreju (od koje je, uz sifilis, bolovao i umro slavni venecijanski pustolov, svećenik, vojnik i neodgovorni ljubavnik Casanova), granuloma ingvinale i granuloma venereum (Donovanosis).
Od bakterijskih infekcija najčešće su bolesti izazvane klamidijama i ostali nespecifični-negonoroični uretritisi različita uzroka (E. coli, druge Enterobacteriaceae, Ureaplasma urealyticum, Mycoplasma genitalium, My. hominis, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus saprophyticus, Enterococcus spp., Streptococcus Beta-haemolyticus, Candida, Trichomonas i dr.).
Među virusnim infekcijama, zbog globalne javno-zdravstvene važnosti i prirode infekcije, posebna važnost pripada bolesti koju uzrokuje virus HIV-a, sindromu stečene imunodeficijencije (AIDS/aquired immunodeficciency syndrome ili SIDA/syndrome d'immunodeficience aquisie). Među ostale najčešće virusne spolne bolesti u posljednjih petnaestak godina vrh piramide zauzele su genitalne infekcije Humanim papilloma virusima (uzročnik spolnih bradavica, kondiloma, tumora), Herpes simplex virusima tip 1 i 2 te virusom hepatitisa A i B.
Mladi ljudi i djeca izuzetno su osjetljivi zbog imunološke nezrelosti, anatomske nezrelosti vrata maternice te fiziološke preosjetljivosti genitalne sluznice, osobito djevojke mlađe od 18 godina te one koje su tek dobile menstruaciju, pa imaju cikluse bez prave ovulacije. Zbog nedovoljne proizvodnje hormona, u njih je prerijetka cervikalna sluz, pa uzročnici bolesti lako prolaze. Simptomi infekcija često su blagi i nespecifični, pa se bolest kasno okrije i liječi kad već postoje trajna oštećenja unutarnjih spolnih organa.
Djevojke i žene podložnije su spolnim infekcijama, a rizik se povećava sa svakim novim partnerom, osobito zbog odnosa bez zaštite. Ako je osoba već zaražena nekom spolnom infekcijom, uvećava se rizik od nove zaraze.
Osoba koja boluje od jedne ili više spolno prenosivih bolesti, a da toga nije svjesna, rezervoar je i kliconoša za zdrave ljude koje može zaraziti samo jednim odnosom (oralno, analno, vaginalno), katkad već samo jednim poljupcem (npr. kod bolesti poljupca, tj. infektivne mononukleoze).
>Najčešći simptomi mogu se pojaviti već dan-dva, ali i mjesec-dva, pa i pola godine (npr. B hepatitis) nakon infekcije. U žena su to iscjedak iz rodnice promijenjene boje, sa ili bez mirisa, svrbež, crvenilo, peckanje i otok sluznica, bolovi tijekom odnosa i krvarenje izvan menstrualnog ciklusa. U muškaraca se javljaju iscjedak, promjene sluznice na vanjskom spolovilu, svrbež, učestalo mokrenje i osjećaj nelagode u testisima. U oba spola mogu nastati promjene na sluznici i koži (mjehurići, ranice, ulkusi) u predjelu genitalija, u ustima ili perianalno.
Prvi znak klamidijske upale može biti upala ždrijela i povećani limfni čvorovi na vratu, a kod sifilisa stečenog oralnim seksom ranica u ustima, kao kod herpesa. U oba spola mogući su i opći simptomi: temperatura, povećani limfni čvorovi, osip i slično. Zato je kod sumnje na spolnu bolest, osobito s nepoznatim partnerom, važno što prije otići dermatovenerologu ili ginekologu radi dijagnostike i liječenja. Protiv nekih bolesti postoji cjepivo, druge se mogu izliječiti antibioticima, a neke su, na žalost, neizlječive. Jedini je način prevencije i apsolutne zaštite potpuno suzdržavanje od spolnih odnosa. Za sigurniji seks vrijede pravila: biti vjeran, monogaman i zaštititi se kondomom. Sve drugo danas je manji ili veći rizik. To više što promjena više od tri partnera znatno povećava rizik obolijevanja, jer svaki partner donosi novi rizik zbog mogućnosti stjecanja bolesti u prošlosti, a koju možda nije izliječio.
Živjeti sigurniji spolni život danas znači voljeti zdravlje i život, a to znači educirati se kako izbjeći rizik bolesti, invalidnosti i smrti, izbjegavati rizično ponašanje i nepoznate partnere, uvažavati partnerovu osobnost, poštovati sebe, svoje i tuđe zdravlje, psihu i tijelo, uz kontinuiranu i kvalitetnu zaštitu uvijek, gdje god i kad god je moguće i potrebno.
Autor: Anka Dorić, dr. med., spec. transfuzijske medicine, voditeljica laboratorijske dijagnostike i savjetovališta za spolno prenosive bolesti
preuzeto iz casopisa "Vaše zdravlje",
uz dozvolu izdavaca Oktal-Pharma d.o.o.
objavljeno u broju 43 (8/05)
Pročitano: 44508 puta.