Simptomi rizika u dobi od 6-12 mjeseci

Leđni položaj, sjedenje U dobi od 6 mjeseci dojenče se živahno okreće s leđa na trbuh. Možemo ju posjesti (beba se još uvijek ne može sama dovesti u sjedeći položaj),...

Leđni položaj, sjedenje

U dobi od 6 mjeseci dojenče se živahno okreće s leđa na trbuh. Možemo ju posjesti (beba se još uvijek ne može sama dovesti u sjedeći položaj), tada beba zadržava taj položaj neko vrijeme, zaobljenih leđa i povijene glave. Obrambenom reakcijom pruža ruke i oslanja se na šakice s raširenim prstićima.

Sa sedam mjeseci beba se već može sama posjesti. Sada već i sigurnije "stoji" kada ju podignemo. Oslanja se na puna stopala.

Kada usvoji sjedenje, beba počinje s pridizanjem, zatim s prvim koracima uz pridržavanje, pa tek kasnije samostalno (10 - 14 mj.). Najprije se kreće postranično.

Puzanje i hodanje


Zatim počinje hodati pridržavajući se samo s jednom rukom. S oko 11 mjeseci može se tako sagnuti i dohvatiti sa slobodnom rukom igračku s poda. Većina djece prije no što prohoda pužu, i to je vrlo važna razvojna faza. No isto je tako normalno da ga vaše dijete preskoči. U početku bebe nemaju koordinaciju pa pužu unatrag, no kroz nekoliko dana i to savladaju. S vremenom ćete se začuditi kako brzo mogu prepuzati neku udaljenost.

Simptom rizika

je ne pružanje ručica naprijed u početku sjedenja, ili njihovo ukrštavanje. Asimetrija pokreta, ukočenost ili mlohavost mišića. Preskakivanje neke ključne faze razvoja, kada npr. dijete može hodati a nije savladalo sjedenje.

Potrbušni položaj

Šestomjesečno dojenče se živahno okreće preko boka s trbuha na leđa. U potrbušnom stavu se odiže na ispružene ruke i otvorene šakice oslanjajući se na donji dio trbuha. Potaknuto, npr. igračkom, odiže ruku visoko te zauzima položaj kosog sjedenja oslanjajući se na jednu ruku, istu stranu tijela i nogu, a potpomažući se koljenom i potkoljenicom druge noge. Taj stav se naziva stav "vrtnog patuljka" i on je preduvjet za samostalno zauzimanje sjedećeg stava u sedmomjesečnog djeteta.

Sa sedam mjeseci

u potrbušnom stavu se dijete može povlačiti po podlozi. Ruke su savijene i oslonac je na laktove, a noge su ispružene i ne sudjeluju u tom. To se naziva "vojničko puzanje" ili "kretanje tuljana".

S osam mjeseci

beba sjedi s uspravnim leđima, a ruke opruža i postranično braneći se tako od pada (postranična obrambena reakcija). Poslije osam mjeseci dijete se počinje braniti od pada i prema straga pružajući ruke (stražnja obrambena reakcija), što sa sigurnošću čini u dobi

od devet do deset mjeseci

. To je vrijeme kada sjedi ispruženih ruku, uspravnog trupa i ravnih leđa. Ruke i šake su slobodne jer se više ne upire o njih. Ono sjedi sigurno uz dobre ravnotežne reakcije u tom stavu i okretanjem tijela stvara veće mogućnosti za aktivnosti ruku.

U toj dobi dojenče razvija puzanje i to idući od istostranih prema naprednijim unakrsnim pokretima.

Pod pravilnim puzanjem podrazumijeva se ravnomjerno opterećivanje ekstremiteta, opiranje na ruke s labavo ispruženim prstima uz ravnomjerno kretanje trupom bez zanošenja, sa stopalima u osi potkoljenice. Iza toga slijedi podizanje u klečeći stav, iskorak iz njega pa stojeći stav i hod s pridržavanjem i bez pridržavanja.

Šakice

Sa šest mjeseci dijete može koristiti obje ručice istodobno, ali i svaku posebno. U toj dobi ono premješta igračku iz jedne ruke u drugu. Svaki dostupni predmet stavlja u usta radi "upoznavanja". Ono tako predmete ne promatra samo očima, već ih "shvaća" i svojim rukama. Veseli ga hvatanje vlastitih nogu, igra se s njima i prinosi ih ustima (koordinacija oko-ruka-noga-usta).

Hvatanje prstima napreduje i postupno se razvija. Beba hvata skupljenim prstima, ali je pritom palac odmaknut. Postepeno se razvija dominacija palca i kažiprsta i sposobnost izvođenja selektivnih pokreta velikog broja varijacija. Razvija se pincentni hvat. Veći dio osmomjesečnih beba reagira na pokazani predmet s velikim zanimanjem i precizno ga dosiže. One mogu podići kuglicu skupljenim prstima i palcem, dok je jedan mali dio to u stanju učiniti s palcem i kažiprstom (pincentni hvat).

Devetomjesečnoj bebi fini pokreti prstima uz upotrebu palca i kažiprsta omogućuju kontakt s predmetima na različite načine. Ona može uhvatiti mrvicu kruha i prinijeti je ustima. S deset mjeseci to sve radi spretnije, a počinje i stavljati npr. kocku u lončić. Kockicu koju je uzela, ispušta da bi uzela neki drugi, u tom trenu njoj zanimljiviji predmet. Tijekom 11. i 12. mjeseca zbog razvoja svoje senzomotorne inteligencije beba kombinira pokrete i počinje se na izvjestan način organizirano igrati stavljanjem manjeg predmeta u veći, vađenjem predmeta van, nošenjem i ispuštanjem gdje i kada to želi. Može čak složiti toranj od dvije, tri kockice. "Pomaže" svojim pokretima pri kupanju i oblačenju.Krajem prve godine života dijete počinje oponašati pokrete koje susreće u svojoj neposrednoj okolini. Tako uzima olovku i oponaša "pisanje", tj. šaranje. Funkcija ruke je vrlo složena. Njezin uspješan razvoj je bitan preduvjet daljnjem sveukupnum razvoju djeteta.

Simptomi rizika

su ako se u dobi od šest mjeseci dijete ne igra sa svojim nožicama, ne hvata i ne prinosi ustima "na bolje upoznavanje", ako igračku ne uzima s dvije, odnosno jednom rukom. U simptome rizika spada nepraćenje pogledom ispale igračke u sedmomjesečnog djeteta, nerazvijanje pincentnog hvata, izostanak svjesnog ispuštanja igračke s devet mjeseci; nerazvijanje "organizirane" igre krajem prve godine života: Simptotmi rizika su kada dijete hvata samo jednom rukom, a drugu ne koristi ili mu je eventualno samo "pomoćna" ručica. Osim toga, simptomi rizika su čvršto zatvorene šakice, palčevi u šakicama, mlohavost šakica, izostanak razvoja hvata na jednoj ili obje ruke.

Socijalni kontakt

< b>Šestomjesečno dijete živahno prati zbivanja u svom okruženju. Prepoznaje svoju okolinu i razlikuje strane osobe od poznatih. Poznatu osobu prihvaća, dok stranu odbija. Ukoliko mamu ili tatu ne vidi dva, tri dana, zaboravlja ih i ponaša se prema njima kao prema strancima. Potrebno je nagovaranje, veselo pričanje, pokret, pružanje igračke da bi šestomjesečna beba poklonila osmijeh i razveselila se nepoznatom licu. U toj dobi dijete pogledom prati majku kada ona priprema hranu i zna što ona radi. Jedna od djetetovih igara je i glasovna igra u kojoj ono izgovara slogove "ma-me ", "ga-ge" i sl. Neke će slogove izgovarati jače, neke slabije, a neke drukčijim tonom, brbljajući sebi u bradu, igračkama ili Ijudima oko sebe. Beba slušanjem može utvrditi izvor zvuka, npr. šuškanje papira i okrenuti se prema pravcu odakle dolazi zvuk.

Sa sedam mjeseca dijete prihvaća igru skrivanja. Kada bebi bliska osoba stavi maramu preko lica i potom je skine glasno se smijući i uzvikujući "tu si' ili "kuku", dijete nakon par ponavljanja prihvaća igru te počinje i samo skidati maramu, veselo se smijući. U njegovom brbljanju ima više slogova i varijanti, ali to čavrljanje nema nikakva određena značenja.

Osmomjesečno dojenče ne voli biti samo, traži društvo. Počinje se "sramiti" ili plašiti nepoznate osobe. Dijete promatra kretanje oko sebe, prati svoju mamu pogledom po sobi. Zagledava se u igru sjena pri lelujanju zavjesa, što ukazuje na razvoj pažnje i koncentracije.

S devet mjeseci dojenče zaukupljaju tihi šumovi i zvuci. Igra skrivača napreduje u pravu igru, tako da se mama zaista sakrije iza nekog zaslona. Kada mu se ona pokaže, kličke od veselja.

Desetomjesečno dojenče pokazuje sve veće zanimanje prema svojim bližnjima, oponašajući ih. Dijete zna reći npr. "pa-pa". kao znak pozdrava. Veseli se odobravanju svojih radnji, raduje ga priznanje. Rado ponavlja stvari zbog kojih je bilo pohvaljeno, pa kada iste učini, i samo sebi tapše "bravo bravo". Sada majka sve više raspoznaje brbljanje svojeg djeteta i oni već mogu sasvim ozbiljno "razgovarati". Beba raspoznaje osobe i predmete iz neposredne okoline s kojima je često u kontaktu, npr. pitamo gdje je svjetiljka, okreće glavu i zaustavlja pogled na njoj.

S 12 mjeseca dijete uživa trackajući rukama po zdjelici. Može samo jesti keks, komadić kruha i sl. Također može piti iz šalice držeći je objema rukama, dok majka samo pridržava šalicu. Dijete u svom glasovnom izražavanju primjenjuje smislene slogove sa značenjem. Razumije zabranu, ali lako zaboravlja pa ih treba ponavljati. Krajem prve godine dijete počinje izgovarati prve smislene riječi u nizu. Ima rječnik od tri do šest riječi, koje modelira na svoj način. Pokazuje znakove prostornog pamćenja.

Pročitano: 96477 puta.

Pratite nas i preko ostalih kanala!
Novosti

Prijavite se besplatno na našu listu i budite u tijeku s novostima iz svijeta trudnoće i roditeljstva!

Izrada web stranica: Bumbar Web © 2021