Da biste razumjeli stres u njegovom najčišćem obliku, zamislite pastuha zebre, široko razrogačenih očiju i s prašinom koja pršti ispod njegovih kopita dok galopira kroz nacionalni park Serengeti ispred lavice koja ga proždrljivo proganja. U trenutku kada je zebra otkrila grabežljivca, signal iz njenog kopitarskog mozga pokrenuo je adrenalnu žlijezdu smještenu na vrhu bubrega i ova je počela lučiti hormone stresa: adrenalin i noradrenalin (također zvane epinefrin i norepinefrin), i kortizol. Zajedno, hormoni smjesta ubrzavaju zebrine otkucaje srca, optok krvi i disanje, tako da bi mogla pobjeći najvećom brzinom. Ti hormoni su također prekinuli procese koji zebri nisu trebali dok je bila zaokupljena borbom za goli život: probavu, rast, proizvodnju sperme, reagiranje imunih stanica, te grananje i nicanje neurona u mozgu. Ako zebra dovoljno brzo trči da bi pobjegla napadaču, te vitalne aktivnosti se kasnije mogu povratiti. To je važno, jer bez njih ova bi životinja isto tako sigurno uginula kao i da su snažne čeljusti pregrizle njen vrat. Istraživač Rober Sapolsky s Univerziteta Stanford u Palo Alto, Kalifornija, jednostavno postavlja tu dilemu: "Taj izlaz nije jeftin!"

Pod normalnim okolnostima, nakon što životinje u divljni prežive razdoblja stresa izazvanog borbom ili bijegom, vraćaju se paši ili drijemanju na popodnevnom suncu. Luda jurnjava u sigurnost je gruba, ali njihov stres je akutan i privremen. U osobe s kroničnim, dugotrajnim stresom tijelo veći dio vremena reagira kao da ga progoni nevelik, koštunjav, kaskajući lav, no svejedno lav.

U svom radu na Stanfordu, Sapolsky je otkrio da tijekom produljenih razdoblja kroničnog sresa, kortizol i s njim povezani hormoni stresa uzrokuju da živčane stanice u određenim dijelovima mozga gube svoje grane i konačno potpuno umiru. To može dovesti do slabog pamćenja, nejasnog razmišljanja i odsutnosti kreativnosti. Stres također pogoršava već prethodno postojeće bolesti mozga kao što su epilepsija, kap, Alzheimerovu bolest i slaboumnost uzrokovanu SIDOM. Zbog ostalih efekata prekidanja funkcija u tijelu, kronični hormoni stresa u odraslih također mogu voditi u zamorenost, mišićne bolove, povišeni krvni pritisak, čireve, niski rast, probleme plodnosti i povišenu ugroženost svim bolestima.

Upravo kao što galopirajuća zebra doživljava privremeni prekid u reprodukciji, žena u trudnoći koja doživljava djelovanja kroničnog stresa u svom vlastitom tijelu i prenosi ih na fetus. Kortizol u njenoj krvi skreće krv od uterusa i to zauzvrat smanjuje količinu kisika i hrane koje fetus dobiva - u ekstremnim slučajevima čak do 60%. Hormoni stresa također prolaze kroz placentu i povisuju otkucaje fetusova srca. Iako to prolaženje nije u potpunosti izučeno, pretpostavljamo da hormoni stresa u fetalnom mozgu djeluju kao i u odraslih - smanjuju broj neurona koji se razvijaju i sprječavaju njihovo potpuno formiranje.

Istraživanja su pokazala: što je viša razina tjeskobe u majke, to je veća vjerojatnost da će imati produljenu mučninu, pobačaj ili produljeni, bolni porod i vjerojatnije je da će njena beba biti nemirna, razdražljiva, sklona grčenju i razboljevanju.

Ironično je da mnogi parovi koji odgađaju trudnoću do srednjih ili kasnih 30-ih godina, nadajući se većoj stabilnosti u karijeri i finacijama, nalaze da je njihova razina stresa viša tijekom trudnoće - jer brinu zbog problema uzrokovanih majčinim godinama, jer ih dobronamjerni članovi obitelji i prijatelji opsjedaju zastrašujućim pričama o problematičnim trudnoćama u starijih žena i jer su njihova vlastita očekivanja dugoočekivanog događaja suviše visoka: savršena trudnoća, savršena beba, savršena obitelj.

U mnogim kulturama širom svijeta, trudnoća se stoljećima smatrala vremenom samovoljnog spokoja. Naprimjer, drevna japanska Taikyo tradicija, opominje trudnice da izbjegavaju bučne prepirke uličnih prodavača i da se drže mirnih vrtova i zvukova zvončića i udaraljki pokretanih vjetrom. U Shakespearovom Henriku V, Lady Grey glasno brine da njena tuga i suze mogu "ugušiti ili udaviti" njeno nerođeno dijete.

Suvremenim ženama, talk showovi i zdravstveni časopisi česta su zamjena za tradiciju i predrasude, a trenutni savjet protiv stresa u trudnoći daju podupirujuće grupe, povjerljivi prijatelji, vođena relaksacija i meditacija. Ako ove tehnike, značajno spuštajući razinu nekontroliranog stresa, mogu ustrijeliti kaskajućeg lava, dobar su način da zaštitite buduće mentalno i emocionalno blagostanje djeteta.

Autor: dr. sci. Marian Diamond, dr. med., Kalifornijsko sveučilište, Berkeley
poglavlje iz knjige "Čarobno drveće uma: Kako razvijati inteligenciju, kreativnost i zdrave emocije vašeg djeteta od rođenja do adolescencije" (Ostvarnje, 2002.)
Copyright: Ostvarenje, 2003.

Pročitano: 90807 puta.