Aromaterapija

, dio fitoterapije, kontrolirano je korištenje eteričnih ulja u svrhu očuvanja zdravlja te liječenja i prevencije bolesti, na svim razinama čovjekovog postojanja.

Aromaterapija

je specifična po tome što upotrebljava posebne ekstrakte iz biljaka – eterična/esencijalna ulja koja botaničari definiraju kao posebne žlijezde u biljkama, a aromaterapeuti ih definiraju kao hlapivu mješavinu koja nastaje destilacijom vodenom parom ili hladnim tiještenjem cijelih biljaka, biljnih dijelova ili smola.

POVIJEST AROMATERAPIJE

Povijest aromaterapije počinje u Francuskoj, kada je kemičar René Maurice Gattefossé uočio ljekovita svojstva eteričnih ulja, do tada korištenih u medicini samo sporadično. Cijela loza francuskih i belgijskih aromaterapeuta, uključujući i svjetski poznate liječnike i farmaceute kao što su Jean Valnet, Daniel Penoel, Dominique Baudoux, Christian Durraford i Jean-Claud Lapraz, dala je velik medicinski doprinos razumijevanju djelovanja eteričnih ulja i etablirala njihovu prisutnost u službenoj medicini. Takav pristup, zbog frankofonosti njegovih predvodnika, naziva se francuska škola aromaterapije.

DOBIVANJE ETERIČNIH ULJA

Za dobivanje eteričnih ulja upotrebljavaju se različiti dijelovi biljke: cijela biljka u cvatu (metvice, bosiljak, mažuran, geraniji); cvjetni vršci (lavande, ružmarini, kadulje, kamilice, timijani, smilje); cvijetovi (ylang-ylang, neroli, jasmin); latice (ruže); plodovi (borovica, klinčićevac); usplođe (citrusi); sjeme (anis, komorač, sjeme mrkve, korijandar, muškatni oraščić, paprovac); trava (limunska trava, palmarosa, citronela); listovi (čajevac, petitgrain, eukaliptusi, lovor, matičnjak, kajeput, ravensara, mirta, zimzelen, pačuli, limunovac, niauli, cimetovac list); iglice crnogorica (smreke, jele, borovi, čempres); kora (cimetovac kora, kamfor); drveni dijelovi (cedrovi, sandal, ružino drvo); smolasti produkti (tamjani, mira, opoponax); korijen ili podanak (đumbir, vetiver, valerijana).

FRANCUSKI MODEL AROMATERAPIJE

Francusku školu aromaterapije karakterizira prije svega preciznost u odabiru i načinu korištenja eteričnih ulja, zatim korištenje većih doza eteričnih ulja; te oralna, rektalna i vaginalna uporaba eteričnih ulja, a ne samo dermalna i inhalacijska primjena koja se češće spominje u anglosaksonskom pristupu.

ANGLOSAKSONSKI MODEL AROMATERAPIJE

Godinama mediji u Hrvatskoj predstavljaju

aromaterapiju

, dijele se savjeti, sugeriraju različita eterična ulja, otvaraju se aromaterapijski centri, a da se pritom ne vodi računa o tome da aromaterapija u rukama nedovoljno educiranih pojedinaca može biti vrlo opasna metoda liječenja. Zašto? Zato što je dosadašnja aromaterapija u Hrvatskoj, osobito Zagrebu, položena na ezoteričnim temeljima anglosaksonskog modela aromaterapije. Nedostaje iskustva (profesionalnom aromaterapeutu aromaterapija ne može biti hobi), nedostaje preciznosti pri odabiru eteričnih ulja (ona moraju biti kemotipizirana) i nedostaje ozbiljnosti (preciznim odabirom kemotipiziranih eteričnih ulja i s jasnim ciljem što se aromaterapijom želi postići, moguće je potaknuti izlječenje velikog broja bolesti – od dermalnih tegoba, bolnog mišićno-koštanog sustava, nesanice i stresa pa do HPV-a).

Glavna karakteristika anglosaksonskog pristupa je korištenje nižih doza eteričnih ulja, te izbjegavanje oralnog, rektalnog i vaginalnog korištenja. U anglosaksonskom pristupu aromaterapiji uočljiva je i nesigurnost u indikacijama korištenja eteričnih ulja, a kemijski neprecizan pristup često postaje dobro tlo za prodaju nekvalitetnih ulja. Naziv "100% prirodno i čisto eterično ulje" nije nikakav kriterij kvalitete. Naime, prema američkom presedanu vezanom uz korektnost reklamiranja i oglašavanje proizvoda, dovoljno je da u bočici bude bar 1% doista 100% čistog eteričnog ulja, pa da možete reklamirati takvo eterično ulje kao 100% prirodno i čisto. A ostalih 99% mase u bočici može biti bilo što.

KRITERIJ KVALITETE

Većina eteričnih ulja proizvodi se za industrijsku uporabu (duhanska, prehrambena, kemijska…), a tek manji postotak striktno za aromaterapijsku primjenu. Često se takva “industrijska” ulja prodaju nedovoljno educiranim aromaterapeutima s kojima oni pokušavaju liječiti svoje klijente, iako su takva ulja izgubila bilo kakvo ljekovito ili energetsko djelovanje neadekvatnim procesima u industrijskim kotlovima. Neki misle da eterično ulje kupljeno u ljekarni garantira kvalitetu što je vrlo komična pomisao.

Kvalitetna, kemijski i botanički definirana, eterična ulja na bočici moraju imati navedene sve sljedeće kriterije:

• latinsko ime roda i vrste biljke
• dio biljke
• način dobivanja ulja
• glavne kemijske sastavnice (kemotip eteričnog ulja)
• zemlja gdje je biljka rasla
• način uzgoja
• lot broj
• datum do kada eterično ulje vrijedi

KLJUČNA RIJEČ: KEMOTIPIZIRANOST

Pojam kemotipiziranosti označava preciznost među eteričnim uljima. Naime, ista vrsta biljke, ovisno o mjestu rasta, mikroklimi i genetskim modifikacijama, daje eterično ulje različitog kemijskog sastava i, naravno, potpuno različitog djelovanja. Stoga kemotip eteričnog ulja govori o njegovim glavnim kemijskim sastavnicama, djelovanju i indikacijama.


Primjerice, ružmarin (Rosmarinus officinalis) ima tri kemotipa različitog sastava i djelovanja, od kojih je kemotip kamfor štetan za jetru a kemotip verbenon je liječi, što jasno prikazuje da se ne radi o bezazlenim i zanemarivim razlikama. Timijan (Thymus vulgaris) ima čak devet kemotipova različitog farmakološkog djelovanja, pa vam profesionalni i kvalitetni proizvođači/distributeri nude:

• eterično ulje timijana kemotip timol (thymol),
• eterično ulje timijana kemotip karvakrol (carvacrol),
• eterično ulje timijana kemotip linalol (linalool),
• eterično ulje timijana kemotip geraniol (geraniol),
• eterično ulje timijana kemotip ?-terpinil acetat (?-terpinyl acetate),
• eterično ulje timijana kemotip tujanol (thuyan-4-ol)…

Ružmarin i timijan su samo dva osnovna primjera, no postoje i druge važne biljke koje daju eterična ulja različitih kemotipova.

Iz ovih se primjera jasno vidi da nije precizno ni dovoljno da na bočici eteričnog ulja piše samo ružmarin ili lavanda ili timijan ili bor ili bosiljak ili cedar ili mirta ili kadulja ili “cimet” ili mandarina ili naranča ili eukaliptus ili metvica itd.

Kompleksniji način da utvrdite radi li se o kvalitetnom eteričnom ulju je da zatražite dobavljača/distributera eteričnih ulja da vam predoči certifikat kojeg mora imati, zajedno s grafom analize ulja plinskom kromatografijom (GC analiza). Kao kupcu vaše je pravo tražiti takve podatke, a ako vam ih distributer odbije dati na uvid jasno vam je o kakvim se eteričnim uljima radi.

Analizu plinske kromatografije mogu napraviti tzv. akreditirani laboratoriji koji posjeduju licencu GLP (dobre laboratorijske prakse). Ne valja vjerovati bilo kakvoj analizi, jer svaki analitičar mora usporediti kakvoću ulja i načina analize na temelju najstrožih pravilnika (ISO i/ili AFNOR normi), a ne samo dati komentar o sadržaju sastavnica eteričnih ulja, što je kod nas najčešća praksa. Postoje i druge dodatne analize koje se traže od eteričnih ulja: specifična težine, indeksa loma svjetlosti, sadržaj vode u eteričnom ulju, karbonilni broj, esterski broj, sadržaj neuparivog ostatka, sadržaj karotenoida kod citrusnih ulja, sadržaj kumarina i slično.

Autor: Saša Radulović, aromaterapeut
www.anias-de-moras.com

Pročitano: 11189 puta.